Papinsko misijsko djelo sv. Petra

Karizmatska i uvelike laička narav Papinskog misijskog djela jasno se vidi u osnivanju Papinskog misijskog djela sv. Petra apostola. Ustvari, ovo je Djelo rođeno u Francuskoj na prijedlog apostolskog vikara Nagasakija mons. Cousina iz Vanjskih misija (Missions Etrangeres - MEP) iz Pariza, koji je bio uvjeren u potrebu za mjesnim klerom, to znači za svećenicima koji su u ono vrijeme bili poznati pod nazivom ā€œdomorodački svećeniciā€. Stoga se ovo djelo zauzima za jednu od najhitnijih potreba u Å”irenju evangelizacije: obrazovanje i formaciju mjesnog svećenstva podizanjem i održavanjem sjemeniÅ”ta u misijskim zemljama.

Da bi ostvario svoj naum da ima sjemeniÅ”te u Japanu radi duhovne i teoloÅ”ke formacije japanskih svećenika, mons. Cousin se obraća mladoj laikinji Jeanne (Ivani) Bigard (čit. Žan Bigar). Rođena u Normandiji 8. prosinca 1859. u dobrostojećoj obitelji, Ivana od svoje majke Stephanie stječe duboko zanimanje za duhovni život te se kao posljedica toga u njoj razvija snažan osjećaj za potrebu za evanđeoskim radnicima, a posebice za misijskim svećenicima. Usprkos stidljivosti i osjetljivom zdravlju, ona će se duboko zauzeti za ovaj ideal koji će postati svrha cijelog njenog života. Iz toga će razloga posjetiti sve francuske biskupije i putovati u inozemstvo čak do Rima. Nakon velikog financijskog doprinosa za izgradnju crkve sv. Franje Ksaverskog u Kyotu, po očevoj smrti Ivana prodaje sve i odlazi s majkom živjeti u dvije skromne sobe kako bi sve Å”to imaju mogle dati misijama. Ona se redovito dopisuje s misionarima i spremno se odaziva na molbu mons. Cousina, te svu svoju energiju ulaže u skupljanje sredstava potrebnih za njegovo japansko sjemeniÅ”te. Zbog svoje upornosti u svemu Å”to je radila, Ivana je za sebe znala reći da je ā€œtvrdoglavaā€, no uskoro će njeni projekti postati tako brojni, a neki i trajati tako dugo, da će shvatiti kako bez organizacije ne može obavljati svoju dužnost u podupiranju misija. Tako ona između 1889. i 1896.godine osniva Udruženje koje će kasnije postati Misijsko djelo sv. Petra apostola. 1894. godine Ivana Bigard objavljuje svoj prvi Manifesto upućen svim krŔćanima kako bi privukla njihovu pozornost na važnost ovoga djela za rast katoličkih misija. Sastaje se prvo Upravno vijeće Udruženja, i 1896. objavljuje prvi propagandni letak. Službeni datum osnivanja Djela sv. Petra apostola je 1889.godina u Caenu u Francuskoj. 1901.godine srediÅ”nji se ured seli u Pariz, a kasnije u Fribourg u Å vicarskoj, da bi se olakÅ”alo građansko priznanje i stekla veća autonomija u upravljanju njegovim sredstvima. 1920. godine glavni mu se ured seli u Rim. Svojom enciklikom Ad extremas Orientis papa Lav XIII. preporučuje Djelo svim krŔćanima, a 3. svibnja 1922. Papa Pio XI. proglaÅ”ava Misijsko djelo sv. Petra apostola ā€œpapinskimā€, zajedno s dva prethodna Djela. Nakon Å”to joj 5. siječnja 1903. godine umire majka Stephanie, Ivana zapada u stanje duboke depresije koja će joj život pretvoriti u bolnu Kalvariju. Svjesna svoje situacije, ona povjerava Djelo franjevcima Marijinim misionarima u Fribourgu. Nakon Å”to je nekoliko puta bila smjeÅ”tena u razne bolnice, te pogorÅ”anja njenog psihičkog zdravlja, Ivanu odvode k sestrama sv. Josipa u AlenƧonu, gdje i umire 18. travnja 1934. Ivana Bigard Crkvi će u naslijeđe ostaviti izoÅ”trenu svijest o svjetskim dimenzijama misionarske zadaće, jasnu spoznaju o važnosti mjesnog klera s proročkom vizijom za svoje vrijeme, veću osjetljivost među laicima za duhovnu i ljudsku mobilizaciju starijih Crkava u cilju solidarnosti s mladim Crkvama: sjemenjem misionarskog proljeća koje će procvasti u svim udovima misijske Crkve. Značenje njenog djela možemo naći u riječima sv. Pavla: ā€œKako li će vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako li će čuti bez propovjednika?ā€ (Rim 10, 14-15). Opravdanje za povećanje broja domaćih svećenika nalazi se u Isusovim riječima: ā€œKao Å”to je mene poslao Otac, tako i ja Å”aljem vas.ā€ (Iv 20,21).

Ustvari, koliko se navjeÅ”taj Evanđelja temelji na potrebi za radnicima Evanđelja, toliko se mora temeljiti i na kulturi, religiji, životu i druÅ”tvenoj organizaciji svakoga naroda. Sve to najbolje poznaju i koriste sinovi i kćeri toga naroda, domaći kler u svojim mjesnim Crkvama.

  1. Uporno preporučivanje formacije i Å”kolovanja mjesnih svećenika i redovnika.
  2. Doprinos molitvom i ekonomskom pomoći rastu mjesnog klera i mjesnih redovničkih zajednica.
  3. Posebna briga za misijsku formaciju mladih, u cilju povećanja broja zvanja u svećenički i redovnički stalež, osobito u misijama.
  4. Veće uključivanje katolika laika, ne samo doprinosima za pomoć, već i njihovom osobnom zauzetoŔću u misijskim djelatnostima.


Duhovna potpora

  1. Neprekidno moliti za misijska svećenička zvanja u skladu s Isusovom zapovjedi: ā€œMolite gospodara žetve da poÅ”alje poslenike u žetvu svojuā€ (Mt 9,38).
  2. Uspostaviti duhovni lanac prijateljstva, interesa i sudjelovanja u apostolskom životu pismima, posjetima i raznim vrstama kontakata među raznim obrazovnim i formacijskim srediÅ”tima Crkava.
  3. Članovima drugih biskupija i redovničkih zajednica krŔćanskom gostoljubivoŔću i radosno pružati dobrodoÅ”licu u vlastitim institucijama da im se osigura duhovno okruženje gdje će se uzajamno poticati na svetost u Božjoj službi.


Materijalna potpora

  1. Financijski pridonositi Å”irenju sjemeniÅ”ta i kuća za redovničku formaciju u misijskim Crkvama.
  2. Molitvom, duhovnim aktivnostima i posebnim prinosom za sjemeniŔta slaviti Nedjelju zvanja (obično četvrtu Uskrsnu nedjelju, nedjelju Dobrog pastira).
  3. Osigurati ā€œÅ”kolarineā€ za materijalne potrebe i potrebe Å”kolovanja pojedinih sjemeniÅ”taraca u misijskim sjemeniÅ”tima.
  4. Osobnim i grupnim doprinosima prihvaćati kandidate za svećenička zvanja, s ciljem da ih se prati prema ostvarenju njihovog svećeniÅ”tva.
  5. Na razini crkvenih organizacija preuzimati gradnju ili održavanje novih sjemeniÅ”tĆ¢ na misijskim područjima.