Papinsko misijsko djelo svetog Djetinjstva

Pojava djeteta uvijek je imala neodoljiv i jak utjecaj na svačije srce: njegova/njezina jednostavnosti, ljepota i praskava vitalnost izgledaju kao odsjaj Božjeg život. I Isus je, koji je svojim rođenjem u štali u Betlehemu i djetinjstvom u Egiptu i Nazaretu, poznavao ovo stanje sjaja ljubavi, bio je izričito sklon djeci: Pustite dječicu da dođu k meni; nemojte im priječiti, jer takvima pripada kraljevstvo Božje! (Lk 18:16). Bit ovoga Društva je posebna uloga koju djeca imaju u proglašavanju Kraljevstva. Zapravo oni su posebno prikladni da ga prihvate i da žive bogatstva njegove ljepote, radosti i ljubavi. Jer u kršćanskom jeziku „malenost“ je fascinirajuća duhovna kategorija koja odražava Božju svetost. Pobožnost Djetetu Isus se shvaća kao čovjekova poslušna predaja Očevoj volji i klasificira se u fazama života kao  „duhovno djetinjstvo“. Veliki misionarski pokret, koji je rođen u Francuskoj u 19. st. nije mogao a da ne uključi bitne potrebe najranjivijeg i najslabijeg dijela čovječanstva.

Pisma misionara, naročito redovnica govore o djeci koja su potisnuta već od rođenja jer nisu bila željena zbog svoga spola (djevojčica), zbog svojih fizičkih i psihičkih nedostataka (hendikepirani) ili jednostavno jer je bilo nemoguće hraniti ih u velikom općem siromaštvu. Hitna i velikodušna pomoć bila je potrebna sa svih strana kako bi se spasilo stvorenja osuđena na smrt. Pomoć dolazi od velikog biskupa Chares August Marie de Forbin-Janson, rođen 3. studenog 1785. Ušavši u sjemenište sv. Sulpice u ranoj dobi želja i nada mu je bio misionarski život. Ali to se nije moglo dogoditi jer je Providnost odlučila da postane rektor sjemeništa i generalni vikar u Chmberyu. On ostvaruje svoj misionarski san tako da postaje propovjednik za svećenike i nudeći narodu „misije“. Putovanja i poznavanje ljudi, obično povezani s misionarima, postaju njegovo neposredno iskustvo kada 1817. odlazi na svoje prvo dugo putovanje da bi propovijedao na Bliskom Istoku, gdje posjećuje Egipat, Palestinu, Siriju i Tursku. Posvećen za biskupa Nancya 1824. svojim misionarskim oduševljenjem sukobljava se s antiklerikalnim vlastima svoga vremena i 1833. je prisiljen slijediti put mnogih misionara, put izgnanstva. Svoju veliku želju da bude misionar u Kini priopćava Grguru XVI. Od njegovog sna nema ništa, te prihvaća poziv da ide propovijedati u SAD i Kanadu. Svoje posljednje godine provodi u Njemačkoj i umire u Marseillesu 3. studenog 1844. Jaka misionarska želja ovoga biskupa nalazi svoj izraz u štovanju Djeteta Isusa, koju nije nikada prestao širiti. Imajući na umu nasilje nad djecom, naročito u poganskom svijetu toga vremena, monsinjora De Forbin-Janson je dao misionarski pristup ovoj pobožnosti. Zapravo i samo ime „Sveto djetinjstvo“ izražava njegovu želju da Udrugu stavi pod zaštitu Djeteta Isusa. Dugo vremena su mnogi pojedinci i skupine dobivali inspiraciju iz ovoga duha, ali datum koji službeno obilježava početak Društva Svetog djetinjstva je 19. svibnja 1843. Nastojanje monsinjora De Forben-Jansona bila je da stvori pokret kršćanske djece, kako bi pomogao da nađu Gospodina i spasi ih od smrti. Svrha toga bila je da ih prije svega spasi krštenjem i da ih odgoji u kršćanskom duhu: sve to trebalo je biti plod apostolskog i solidarnog milosrđa, naime općeg misionarskog duha a ne samo socijalna mjera.

Djelo je dobro prihvaćeno kod pojedinaca i institucija s velikim angažmanom u dječjem odgoju. Tako se Djelo razvilo brzo u Europi i Sjevernoj Americi i u svom okruženju uživalo je punu podršku Crkve i naklonost pape Lava XIII. koji ga je proširio svojom enciklikom Sancta Dei Civitas (3. prosinca 1880.). 3.svibnja 1922. Papa Pio XI. je podario Djelu naslov papinsko.


Papinsko misijsko djelo svetog Djetinjstva ima za ciljeve:

Papinsko misijsko djelo svetog Djetinjstva obraća se djeci i adolescentima kako bi ih osvijestilo i dalo im podršku kvalificiranom i jasnom pedagogijom, dalo im otvorenost za milosrđe i kršćansku solidarnost. „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ (Lk 10:21) 2. Poznajući i iskusivši u „Isusovoj školi“ dokaze radosnog života s Isusom svojim bratom, oni mole za svu djecu diljem svijeta i pokušavaju pomoći im da ga upoznaju i zavole.

Pustite dječicu k meni; Nemojte im priječiti (…) Zaista kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao malo dijete, taj sigurno neće ući u nj. (Mk. 10:14-15) - Djeca vole djecu -. 3. Putem pedagoško-katehetskog programa, su župe, škole i obitelji angažirani u formaciji svoje djece i djeluju  kao aktivni subjekti u njihovom odgoju. Vode ih tako da postupno otvaraju svoj razum prema svjetskim dimenzijama i otvaraju svoja srca davanju onoga čega imaju u izobilju djeci koja su u nevolji. – Djeca pomažu djeci -. 4. PDZSD predlaže da iz ljubavi pema Isusu i da bi ga oponašali, djeca trebaju postaviti ideal svoga života poziv u misije, koje spašavaju djecu tako da ih učine djecom Božjom kako bi postali cjelovite osobe. – Djeca postaju misionari i čine drugu djecu misionarima.

Duhovna potpora

  1. Posebna pobožnost prema Djetetu Isusu, bratu sve djece u svijetu.
  2. Češće primanje svetih sakramenata kako bi bili u iskrenoj zajednici s Isusom i sa svom djecom u svijetu.
  3. Svaki dan Zdravo Marijo majci Isusovoj za svu djecu koja pate i kojima je potrebna pomoć.
  4. Učlanjenje u Misijsko djetinjstvo da bi donijeli Evanđelje drugima.
  5. Priprema molitvom i pjesmom da se najavi rođenje Djeteta Isusa kao „Pjevači za Zvijezdom“. 6. Slavljenje Svjetskog dana misijskog djetinjstva: (6. siječnja).


Materijalna potpora

  1. Specijalni program za pripremu vođa i animatora PMSHC i sklonost biskupa 110 nacija gdje je Društvo prisutno.
  2. Davanje novčića tjedno ili vlastite ušteđevine za siromašnu djecu svijeta.
  3. Sudjelovanje u aktivnostima i pomaganje djeci kako bi im se omogućilo da budu rođeni i da se spriječi da ih se iskorištava u ekonomske ili seksualne svrhe te da ljudi budu potpuno otvoreni na prihvaćanje emigranata ili djece u izbjeglištvu.
  4. Prikupljanje i raspodjela fondova stvorenih za odgoj i društvene projekte Misionarskog djetinjstva po cijelom svijetu.
  5. Sudjelovanje u tradicionalnim manifestacijama kao „Pjevači za Zvijezdom“ ili planiranje raznih skupina kako bi skupili fondove za troškove života i odgoj siromašne djece.